Prema podacima istraživanja što ga je proveo Journal of Consumer Psychology 2002. godine, „tko sudjeluje u chat linijama, izložen je većoj mogućnosti rizika“; dakle, zbog poznatih razloga, to su upravo djeca.
U upitniku što su djeci podijelili, nalazila su se pitanja tipa: Ponekad me privlače stvari kojih se bojim; Pripadam tipu ljudi koji vole probati bilo što barem jedanput; Volio/volila bih iskušati bungee jumping… S obzirom da su djeca razigrana i vesela bića koja žude za pustolovinama i njima su očarani, koja teže uspostavljanju novih prijateljskih odnosa, igrajući na tu kartu pedofili na chat linijama, odnosno privilegiranim kanalima uspijevaju uloviti svoje žrtve. |
„Ne želimo širiti paniku i reći da su mrežu poharale horde pedofila spremnih za napad, ali nesumnjivo, zbog rastuće intimnosti s računalom, djeca postaju neoprezna i zato su rizična ponašanja sve češća“, rekao je Gian Paolo Salvioli, ravnatelj pedijatrijske klinike Sveučilišta u Bologni.
Pedofili su često osobe na koje bi najmanje pomislili. Često su to ugodni ljudi, simpatični i veseli sa snažnim utjecajem na djecu, kao što su to npr. nastavnici, treneri, socijalni djelatnici, pa čak i svećenici. |
Pedofilima je lako pronaći žrtvu i priliku za susret zbog anonimnosti na internetu, skrivajući se iza neke fiktivne osobnosti. Često svoje moguće žrtve zavaravaju tako da im ponude ulazak u svijet mode ili sporta i kada dijete jednom ulove preko interneta, izuzetno su sposobni da osvoje njihovo povjerenje kao što znaju odmjeriti i situaciju tako da ih žrtva prerano ne odbije. Ako je dijete još maleno, jezik simbola je najbolji put da ga zaštitimo i prenesemo mu poruku: Čuvaj se opasnih susreta na mreži. |
Legenda o kapetanu bez vjeđa
Bio jednom jedan kapetan koji nikada nije spavao: zvali su ga „kapetan bez vjeđa“. Danima i noćima je stajao za kormilom. Plovio je u noćnoj tami i viđao divove, čudovišta te goleme valove što su se podizali poput zida prema njegovu brodu. No, on se nije bojao. Nastavljao je milovati kormilo, a njegov je brod klizio po morskoj površini.
Nakon tristo dana i tristo noći, kapetan bez vjeđa susretne divovsku zmiju koja je izronila iz najmrklijeg mraka. Bila je deset puta veća od broda. Iz njezinih su usta izlazili plameni jezici, a iz očiju bljeskovi sumpora.
Kapetan je gledao zmijurinu, ali nije uspijevao okrenuti kormilo da ga izbjegne. Osjećao se umornim. Koliko god da je slika bila stravična, neodoljivo ga je privlačila. Plameni su jezici osvjetljavali valove i mamili ga da uđe, nudili smirenje i toplinu. Kapetan bez vjeđa pronašao je društvo: nije želio više biti sam i, gotovo neprimjetno, uplovio je u zaklon golemog ždrijela zmijurine. I tako je one noći bez mjeseca njegov brod progutala morska neman. Više se nikada nije vratio.
Još se i danas po južnim morima, tijekom noći bez mjeseca, pripovijeda o kapetanu bez vjeđa.
Bio jednom jedan kapetan koji nikada nije spavao: zvali su ga „kapetan bez vjeđa“. Danima i noćima je stajao za kormilom. Plovio je u noćnoj tami i viđao divove, čudovišta te goleme valove što su se podizali poput zida prema njegovu brodu. No, on se nije bojao. Nastavljao je milovati kormilo, a njegov je brod klizio po morskoj površini.
Nakon tristo dana i tristo noći, kapetan bez vjeđa susretne divovsku zmiju koja je izronila iz najmrklijeg mraka. Bila je deset puta veća od broda. Iz njezinih su usta izlazili plameni jezici, a iz očiju bljeskovi sumpora.
Kapetan je gledao zmijurinu, ali nije uspijevao okrenuti kormilo da ga izbjegne. Osjećao se umornim. Koliko god da je slika bila stravična, neodoljivo ga je privlačila. Plameni su jezici osvjetljavali valove i mamili ga da uđe, nudili smirenje i toplinu. Kapetan bez vjeđa pronašao je društvo: nije želio više biti sam i, gotovo neprimjetno, uplovio je u zaklon golemog ždrijela zmijurine. I tako je one noći bez mjeseca njegov brod progutala morska neman. Više se nikada nije vratio.
Još se i danas po južnim morima, tijekom noći bez mjeseca, pripovijeda o kapetanu bez vjeđa.