Dječja pornografija i internet
Unatrag zadnjih desetak - petnaestak godina, odnosno od pojave masovne (zlo)upotrebe interneta, sve se više u medijima spominju slučajevi otkrivanja zloupotrebe interneta u svrhu širenja raznih ilegalnih sadržaja, a u što spadaju piratizirani softwer, muzika i filmovi, te naravno dječja pornografija. Ne treba ni spominjati da upravo dječja pornografija dobiva daleko najveći publicitet.
Mediji po pitanju slučajeva koji se tiču otkrivanja i suzbijanja dječje pornografije na Internetu ne štede na prostoru. Redovito se na internet portalima i u novinama može pročitati neka vijest na tu tematiku, bilo da se radi o pojedinačnim slučajevima ili opsežnim policijskim akcijama. |
Međutim, dotične vijesti koje su gotovo gotovo uvijek bazirane na šturim policijskim izvješćima, polu-informacijama i nagađanjima, često su pisane površno i subjektivno sa velikim naglaskom na emotivni priziv i senzacionalizam, a koje na kraju rezultiraju jedino širenjem panike i paranoje kod populacije koja nije dobro upućena u tematiku (počevši od osnovne definicije pedofilije, pa nadalje).
|
Dostupnost
U narodu je uobičajeno pogrešno vjerovanje da je dječju pornografiju na internetu vrlo teško ili nemoguće pronaći, da su dostupni samo malom broju ljudi, ili pak da za njih potrebno platiti. Stvarnost je nažalost potpuno drugačija, gotovo dijametralno suprotna.
Dovoljno je u neku od tražilica upisati odgovarajuću kombinaciju riječi, te malo revnije istraživati ponuđene linkove, da bi se, uz malo sreće, došlo do stranica na kojima su osobe, na slikama koje prikazuju seksualne aktivnosti, vidljivo mlađe od 18 godina. Iako su neki internetski pretraživači ugradili filtere koji kod pretraživanja onemogućavaju prikaz linkova na stranice koje su u bazi pretraživača označene kao pedofilske, to možda sprečava direktan pristup takvim stranicama preko pretraživača, no ne uklanja same stranice sa interneta - one još uvijek postoje, samo je do njih teže doći. |
Zaboravlja se (ili namjerno ignorira) to da se oni koji putem interneta distribuiraju ilegalne materijale (ponekad su to i sami zlostavljači koji su materijale snimili) uvijek maksimalno trude sakriti svoj identitet; takvi se najčešće skrivaju iza raznih proxija, anonimnih servera, kriptiranih konekcija ili susjedovog WLAN-a, te im je zbog toga često nemoguće ući u trag. Puno jednostavnije hvatati krajnje korisnike, tj. posjetitelje "nepoćudnih stranica" (gledače i sakupljače slika) putem njihovih lako dostupnih IP adresa.
|
Prijavljivanje sadržaja
Ako na internetu postoji nekoliko on-line servisa za anonimno prijavljivanje stranica koje sadrže dječju pornografiju (poput ASACP-a, Cybertip-a, IWF-a...i sl.), postavlja se pitanje da li nekakav takav servis postoji i u Hrvatskoj, kako bi svaki surfer koji naiđe na ilegalne materijale, mogao te iste stranice prijaviti ISP-u ili policiji, te da se nakon dojave o postojanju neke ilegalne stranice, ukoliko se ustanovi da je oprvdana, svim korisnicima onemogući pristup dok se ne ustanovi o čemu se doista radi (da li se stvarno radi o pornografiji). Uostalom, blokiranje pristupa nekoj internetskoj stranici ili serveru i nije neka pretjerano velika mudrost, jer samo treba podesiti internet routere da ne spajaju na određenu web adresu (Kina je primjer upravo takve internet cenzure).
|
|
Zakoni i kazne
I dok se svi slažu da su do danas dosuđivane kazne za pravo seksualno zlostavljanje djece premale, i da bi u svrhu kažnjavanja takvih počinitelja i odvraćanja drugih trebale biti znatno veće, ne samo zakonski već i u sudskoj praksi (koja često dosuđuje kazne koje teže minimalno propisanima), postoji jedan velik problem u domaćem kaznenom zakonu - nerazmjer visina kazni s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela.
Nabava preko zatvorenih forumaU Njemačkoj je osnovan Savez informacijske tehnologije, telekomunikacija i novih medija koji je uz pomoć udruženja žrtava i lječničkih komora krenuo u ofenzivniju borbu protiv širenja dječje pornografije u internetu. Predstavnici Saveza smatraju da su političke rasprave o nastanku i širenju dječje pornografije u internetu vođene na temelju špekulacija, te da su zato i službeni zaključci vlade zasnovani na nečijim pretpostavkama. Da bi borba bila započeta na pravom mjestu, Savez je naručio izradu kriminološke studije. Predsjedavajući Saveza Ralph Haupter objašnjava: "Internetske stranice u mnogim slučajevima nisu put kojim se širi dječja pornografija. Zato puko brisanje dostupnih sadržaja i blokada određenih stranica mogu biti samo jedan dio naše strategije. Najvećim dijelom se pornografski materijali šire preko zatvorenih korisničkih foruma i grupa unutar interneta što otežava policijsku identifikaciju."
|