Filtri su, iako nisu baš simpatični, u nekim situacijama nužni. Prije par godina, na primjer, vlasnici jedne američke pornografske stranice odabrali su ime Teltubbies računajući na to da će neka djeca, upisujući ime crtića Teletubbies, slučajno pogriješiti u tipkanju imena na Goggleu i tako završiti u njihovim rukama.
Danas su nam na raspolaganju brojni filtri koji blokiraju ulaz u neželjene stranice jer dijete mora biti zaštićeno od ulaska na neželjene stranice.
Danas su nam na raspolaganju brojni filtri koji blokiraju ulaz u neželjene stranice jer dijete mora biti zaštićeno od ulaska na neželjene stranice.
Zaštićene mreže – kako funkcioniraju?
Zaštićene mreže su portali (stranice koje služe kao „ulazna vrata“ prema ostalim stranicama i uslugama na mreži) stvoreni upravo za djecu s ciljem da im se ponudi sigurno surfanje, daleko od stranica s neprimjerenim sadržajem.
Na taj način djeca mogu surfati „istraživačkim područjem“ koje sadrži samo stranica što odgovara njihovoj dobi. U većini slučajeva riječ je o besplatnoj usluzi, no plaćanjem manjeg iznosa moguće je pristupiti usluzi cjelovremenog nadziranog surfanja. |
Najčešća vrsta filtera
|
|
Instalacija filtara kod djeteta ne treba iskazivati nepovjerenje od strane roditelja jer oni sami djetetu moraju objasniti zašto su ti filtri nužni. Roditelji moraju poznavati djetetove aktivnosti tako da, ako dođe do blokiranja određene stranice ili sadržaja, moguća intervencija roditelja ne znači njihovo uplitanje u djetetovu privatnost, nego jedna od mjera odgoja. Dijete treba shvatiti da ne odlučuje on, nego roditelj te će se time, u budućnosti, proširivati njegova samostalnost. Roditelj treba pokazati autoritet i odrediti granice svojoj djeci, ne misleći pritom da će se njihova ljubav prema njima smanjiti, da će u njih izgubiti povjerenje i poštovanje, nego da to rade zbog njihove zaštite.