Djeca i internet u školi
Smatra se da većina roditelja ne zna kako se internetom služi škola koju pohađa njihovo dijete, niti što radi njihovo dijete kada pristupa internetu sa školskog računala.
Škole moraju shvatiti da roditelji čine važan dio ekipe, a ako roditelji ne znaju što škole rade, morali bi postaviti to pitanje te ponuditi svoju potporu i pomoć. Zajedničkim snagama jedino možemo pokušati osigurati sigurno korištenje interneta. Škole se koriste različitim programima za filtriranje i pravilnicima kojima se utvrđuju dopušteni način uporabe Interneta u školi. |
Kako se škole služe internetom?
Prva prostorija koju škole opreme priključkom za internet najčešće je školska knjižnica ili multimedijska radionica. Djeca internet koriste za prikupljanje potrebnih materijala za školu, ali se i zabavljaju (e-mail, on-line igrice, dopisivanje). Neke škole su u potpunosti zabranile chat jer su shvatile da njegova rizičnost nadmašuje njegovu obrazovnu vrijednost. Iz tog razloga su u knjižnicama računala postavljena na takav način kako bi knjižničar mogao nadgledati što učenici rade na monitorima. No isto tako na računalima su instalirani ''filtri''. Korištenje interneta se sve više uključuje u nastavu. |
Podiže li internet kvalitetu obrazovanja ili je riječ o običnoj igrački?
Uporaba interneta i računala može poboljšati kvalitetu učenja i rezultate testiranja. Internet je mnogim učenicima omogućio da zamijene uloge sa svojim nastavnicima, a dobri su nastavnici time oduševljeni. To znači da učenici istražuju podatke i uživaju u učenju, umjesto da bubaju napamet činjenice i datume. Opće je poznato da ljudi bolje nauče razne sadržaje ukoliko se sami upuste u istraživanje. |
Problemi interneta u školi
Iako je internet sjajno obrazovno sredstvo, njegova uporaba u školama otvara određena pitanja. Postavlja se pitanje privatnih podataka o učenicima koje škola objavljuje na svojim Web-stranicama, zatim pitanje zaštite intelektualnih prava učenika ili trećih osoba te pitanje prepoznavanja lažnih, odnosno vjerodostojnih izvora. Tu su i problemi neovlaštenog ulaza u tuđa računala, prisvajanja tuđeg autorstva te pitanje nadležnosti škole u slučaju problema s web-stranicama koje učenici objavljuju s računala kod kuće. Isto tako moramo voditi i računa o lancima sreće koje učenici šalju jedni drugima putem elektroničkih poruka mogu dovesti do pada cjelokupnog informatičkog sustava neke škole. Fotografijama i osobnim podacima objavljenim na internetu može pristupiti bilo tko, bilo kada i bilo gdje, ukoliko ima potrebnu opremu za internet. PRIMJER: Polly Klaas izabrana je za žrtvu zahvaljujući pretplatničkoj listi koju su sastavili marketinški stručnjaci, a kojom je obuhvaćena ciljana skupina tinejdžera na području jednoga grada. Njezin je ubojica otkupio taj popis djevojčica iste dobne skupine i nasumce izabrao Polly. Iz popisa je također saznao i njezinu adresu stanovanja, ime i prezime te godinu rođenja. Kada objavljujemo učeničke podatke na web stranice stavljamo ih predatorima na pladanj. Pronaći dijete za vrijeme škole, na putu do škole ili kuće, nije nikakav problem, posebno ako vam je poznato djetetovo ime i u ruci držite njegovu fotografiju skinutu s interneta. „Ivana, mogu li te nešto upitati?“ Koje će dijete ignorirati osobu koja ga pozove po imenu? Stoga škola, bez dopuštenja roditelja ne bi smjela objavljivati slike učenika na internetu, ukoliko to radi tada samo u skupinama po pet ili više djece na svakoj fotografiji, te da ih se ne identificira imenom i prezimenom već da ih se identificira kao dio skupine: npr. „razred učitelja Ivića“, „školska nogometna ekipa“ i sl. Važno je da nastavnici i ravnatelji budu svjesni rizika povezanih s objavljivanjem osobnih podataka učenika na školskim web stranicama. Taj se problem tiče svih nas i svima nama je prioritet isti – naša djeca. |
Dječji kreativni radovi
Prije objavljivanja kreativnih dječjih radova škola bi trebala zatražiti suglasnost roditelja i mladih autora (učenika). Čak i najjednostavnija i najnezanimljivija kreacija još uvijek predstavlja našeg učenika. Prisvajanje tuđeg autorstva Djeca su oduvijek bila vrlo domišljata kada je riječ o izbjegavanju rada u školi. Sklonija su provesti sate planirajući kako izbjeći napraviti posao nego minute da ga ustvari i naprave. Naša djeca danas mogu pretraživati na stotine mrežnih stranica na kojima pronalaze gotove zadaće i naprave, to je popularni Ctrl+C - Ctrl+V. |
Nadležnost škole
Djeca u današnje vrijeme šalju naokolo nedolične šale i crteže svojih učitelja. S vremenom ta Web-stranica često nađe svoj put i do nastavnika. Nastavnici i ostali djelatnici škole mogu prijaviti događaj školskim vlastima te zaprijetiti sudskom tužbom ili prijavom policiji. U tim situacijama škola je dužna nešto poduzeti. Najčešći ishod je suspenzija ili izbacivanje učenika. No ponekad sve se može riješiti jednostavnim razgovorom s učenikom i/ili roditeljima. Cry for help Nastavnici i školsko osoblje, promatranjem stranica pregledanih na njihovim računalima mogu pretpostaviti/ustanoviti da li je nekom djetetu potrebna pomoć. Cenzura u školi Američki sudovi školama su dali mogućnost da biraju i cenzuriraju govor, pod uvjetom da to čine u interesu dobrobiti i potencijalne sigurnosti učenika. Programi dopisivanja putem interneta Programi dopisivanjem putem interneta (online pen pal program) predstavljaju jedan od najboljih načina međusobnog povezivanja učenika s raznih krajeva svijeta. Potrebno je više programa koji povezuju dvije škole (kako bi djeca učila sigurno dopisivanje s nepoznatima). No za bilo kakvu upotrebu ovakvih programa trebamo imati dozvolu roditelja. |
|
Vjerodostojnost izvora: poučimo djecu kritičkom razmišljanju i vještinama medijske pismenosti
Web stranice može otvoriti bilo tko i to u roku od nekoliko sati, te na njima objaviti što god želi – vrlo često bez ikakve osnove. Na internetu nema ovjere ili potpisa koji jamče kvalitetu ili izvornost. Jednako vjerodostojno može zvučati nečije mišljenje i dokazane činjenice. Škole su danas prisiljene obratiti pozornost i na taj problem. Stoga je sposobnost djece da procijene vjerodostojnost Web-stranica posebno važna kada govorimo o uporabi interneta u obrazovne svrhe. Nekoliko stvari na koje bi djeca trebala obratiti pozornost prije nego što upotrijebe podatke nađene na Internetu:
Djelatnici školskih i javnih knjižnica pravi su stručnjaci za procjenu vjerodostojnosti izvora. Oni to čine svakodnevno kako bi mogli izabrati i preporučiti određene izvore podataka ili dodatnu literaturu. |
Sigurna upotreba interneta u školi
Informiranje i uključivanje roditelja
Najbolji način da škole potaknu roditelje na uključivanje u aktivnosti škole jest obavijestiti ih o tome što se događa. Roditelji u većini slučaja ne znaju kako se škole služe Internetom, a mnogi ne znaju ni što je Internet ili kako radi. Treba poboljšati komunikaciju između škole i roditelja.
Najbolji način da škole potaknu roditelje na uključivanje u aktivnosti škole jest obavijestiti ih o tome što se događa. Roditelji u većini slučaja ne znaju kako se škole služe Internetom, a mnogi ne znaju ni što je Internet ili kako radi. Treba poboljšati komunikaciju između škole i roditelja.
Obavijest i informirana suglasnost
Sigurnost naše djece zahtjeva timski napor. Ako želimo postići da sva djeca sigurno uživaju u bogatstvu interneta – škole, knjižnice i roditelji morat će udružiti svoje snage.
|
|